Понедељак, Март 07, 2016
Потоп храма и Србије
Хтели смо игру са водом и Богом ..... па ево; игру и добисмо!
Драга комшинице, Србија је потонула још пре. Оно мало преосталих људи, који нису хипнотисани, пливају на олупинама сећања. Нажалост, још око 100 и коју годину нема напретка, већ таман кад будемо пред изумирањем, дићи ћемо се као Феникс. Благо онима који доживе то...
Све је умрло, морал, вера, људскост, добродушност... Она искрена и права још понегде обитава, углавном у руралним срединама. Его влада и ускоро ће да превлада.
Од Србије остаде пар слова, а у историји тужна књига:
"Била једна земља"...
Један коментар са линковане странице у посту:
"Cula sam pricu, isinita je zato sto znam svestenika kome je jedan vernik ispricao sta je video u snu: kaze pojavljuje se Vladika Nikolaj i pta ga zasto je toliko tuzan. Kaze da je to zbog Gracanice.. onda mu je Vladika rekao: ne brini, kad budu najsrecniji postace najtuzniji.
Mislila sam ako je ovo vidjenje da ce ipak doci do punjenja brane i da ce doci trenutak da poveruju da su uspeli da ostvare svoj naum. Da ce to biti trenutak njihovog likovanja i radosti...ali da ce se nesto desiti sto ce sve promeniti i da ce svu njihovu radost preokrenuti i zalost i svu srecu u nesrecu...
Kad sam cula to, bilo je jos uvek neizvesno hoce li se uspeti izdejstvovati da ne dodje do punjenja brane...ali vidim da je prvi deo sna bio prorocki. Nisu odustali, pune je i voda pocinje da prodire u manastir...
Da li su vec poceli da likuju i jesu li srecni?"