Надризнање на Машинском факултету
U
Srbiji, drugim rečima, ovakvo nadriznanje nije samo teren marginale,
već dolazi i odozgo. U tome smo i relativno unikatni, jer kad se u
svetskim glasilima spominju fake news, post-istina, teorije zavere i
slične pojave, misli se na alternativne medije, nezavisne istraživače i
skrivene investitore, a ne na Harvard, Oksford ili Njujork tajms. Dok je
manipulacija političkim, istorijskim i društvenim pitanjima svakodnevna
pojava gde god da odete, izdavačka delatnost Mašinskog fakulteta
Univerziteta u Beogradu ipak je gotovo endemski primerak: teško ćete je
naći i u regionu, a kamoli na ozloglašenom zapadu.
Naravno,
ambis ne bi bio ambis kada bi ga činila samo jedna knjiga. U pitanju
je, kako kažu, serijal. Prošle godine, Mašinski fakultet Univerziteta u
Beogradu je, u sličnom maniru, preveo i objavio delo Ovu harfu ne
sviraju anđeli – napredak u Teslinoj tehnologiji, autora Nika Begiča i
Džin Mening. Primetićete da ona, za razliku od knjige Elene Freland, ne
prati uobičajenu mustru zavereničkih naslova, ali nema veze: za potrebe
srpskog tržišta, ona sadrži magičnu reč „Tesla“, koju kada upotrebite
odmah dajete do znanja svakom stanovniku ove države da je posredi nešto
istovremeno istinito i presudno za sudbinu čitavog sveta. Nažalost,
Mašinski fakultet Univerziteta u Beogradu propustio je u prevodu zgodnu
igru rečima u engleskom originalu (Angels Don’t Play This HAARP).
Obrazac
je isti. Autorka Džin Mening je još jedna samostalna istraživačica, i
to novih izvora energije, autorka bloga Changing Power i zaljubljenica u
rad Nikole Tesle, koja se, između ostalog, bavi nekakvim „tehnologijama
implozije“, a piše za medije upečatljivih naziva Explore New Dimensions
i Atlantis Rising. Nik Begič je brat Marka Begiča, bivšeg američkog
senatora, i sin Nika Begiča starijeg, kongresmena koji je početkom 70-ih
poginuo u avionskoj nesreći. Mašinski fakultet Univerziteta u Beogradu
predstavlja ga kao „dr Nik Begič“, zbog toga što drži titulu „doktor
aleternativne medicine“ koju mu je 1994. godine dodelio Otvoreni
međunarodni univerzitet za komplementarnu medicinu iz Kolomba, Šri
Lanka.
Mada se za razliku
od prethodnog izdanja nije našla na nacionalnoj televiziji, Ovu harfu
ne sviraju anđeli takođe je imala avanturu u srpskoj javnoj sferi.
Završila je, nažalost, i u obliku konfuznog odlomka na sajtu dnevnih
novina Danas, ali i na navodno naučnopopularnom portalu Galaksija Nova,
koji je uspeo da u kratkom periodu rada pokrije zavidan broj
pseudonaučnih tema, od pospešivanja mitova o Nikoli Tesli do
promovisanja nekakvog starog srpskog kalendara po kojem živimo u godini
7528. Ali nauka u medijima takođe je tema za neki drugi put.
U
svakom slučaju, izdavački postupak bio je isti: dekan Mašinskog
fakulteta Univerziteta u Beogradu prof. dr Radivoje Mitrović dao je
amin, urednik izdanja bio je pomoćnik ministra pravde Republike Srbije
Vladimir Davidović, a recenzent prof. dr Momčilo Milinović. Za sve one
koji studiraju ili rade na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu,
za one koji su ga nekada završili i za one koji tek nameravaju da ga
upišu, verovatno je relevantan podatak da Mašinski fakultet Univerziteta
u Beogradu ove knjige namerava da poklanja svojim studentima „kao
podsticaj za naučnoistraživački rad i razvoj novih ideja“.
Kako
zapravo izgleda taj razvoj novih ideja i rad podstaknut ovim izdanjima
možemo pročitati lično iz pera prof. dr Momčila Milinovića, koji u
autorskom tekstu objavljenom na sajtu Mašinskog fakulteta Univerziteta u
Beogradu piše:
„Ova
mašina (HAARP) danas, ustvari, koristi frekventne transportne i
refleksione potencijale jonosfere da generiše elektromagnetski
projektil, zatim ga pošalje na cilj i to bilo gde na planeti, precizno
iza horizonta, menjajući usput možda: klimu na cilju; zemljinu koru,
penetrirajući kroz zemlju radi otkrivanja čvrstih silosa sa mega
raketama; vodeni omotač, jer prolaz kroz vodu radi otkrivanja super
podmornica i torpeda sudnjeg dana; atmosferski omotač, jer prolazi kroz
eterski prostor rušeći komunikaciju, upravljanje i navigaciju, ali ako
zatreba i ljudsku svest, delujući na ljudski mozak i menjajući
kolektivno i grupno ponašanje…“
Jedno
obaveštenje za profesora i za sve one koji, umesto da brinu o realnim
pretnjama po svoju dobrobit, brinu o tome da li nam neki ćata u
američkom bunkeru na dugme izaziva sušu za potrebe svog vladara iz
senke: HAARP je istraživački projekat koji je završen 2014. godine.
Finansirala ga je, između ostalog, američka vojska, a cilj je bio
istraživanje jonosfere. Nakon dvadeset godina i potrošenih 250 miliona
dolara, projekat jeste omogućio poneko unapređenje vojne komunikacije,
ali mu je po svemu sudeći istekao rok trajanja, pa je ugašen, a njegova
infrastruktura i oprema dodeljeni su Univerzitetu Aljaske u Ferbenksu,
SAD.
Tokom čitavog
trajanja projekta, od 1993. do 2014. godine, istraživačima iz čitavog
sveta bio je dozvoljen ulaz i korišćenje opreme i podataka, i to bez
sigurnosne provere. HAARP je, između ostalog, sarađivao i sa sličnim
postrojenjem u Rusiji, pod nazivom Multifunkcionalni radiokompleks Sura,
koje postoji još od 1981. Kao i gotovo sve druge prirodne pojave,
jonosfera se svakodnevno istražuje širom sveta.
U
međuvremenu, čelnici Univerziteta Aljaske su, verovatno isfrustrirani
teorijama zavere, 2016. otvorili postrojenje HAARP i za širu javnost.
Svakog avgusta, ako se nađete tamo, možete slobodno da ga obiđete kao
turista, to američko supertajno oružje koje je, kako je to nagovestio
pomoćnik ministra pravde Republike Srbije Vladimir Davidović, izazvalo
„naizgled prirodne katastrofe“ tokom rata u Siriji.
Прочитајте
цео текст. Додаћу само да и амерички и руски систем користе изузетно
много струје. А сад видите везу између "научника", др Несторовића,
Светозара Радишића, Милке Кресоје и Руског дома. Држимо се ми учења
правих, са правих универзитета у Русији, Америци и свету. Јер док народу
продају маглу, неки се богате.
И, како рече руски патријарх: наоружавати се знањем.
Незнањем се лови човек у мреже туђих мисли, разбољевања себе и постаје немоћан за своје послање.